Kako prestati “raditi na sebi” i početi – samo biti?

Kontra-narativ self-help kulture koji možda upravo sada trebate čuti.

U današnjem svijetu gdje su i slobodno vrijeme i unutarnji mir postali još jedna stavka na popisu zadataka, lako je zaboraviti kako zapravo izgleda – samo biti.

Više ne čitamo knjige zato što uživamo, već zato što “radimo na sebi”.

Ne šetamo zato što nam godi, već jer su “koraci važni”.

Čini se kako čak ni mir više nije dovoljan, već uvijek mora biti namjenski, svjesno prakticiran i efikasan.

“Postani najbolja verzija sebe.”

“Radi na sebi svaki dan.”

“Uloži u osobni rast.”

“Optimiziraj, poboljšaj, ubrzaj, unaprijedi…”

Zvuči poznato?

Možda vam je ovih dana teško pronaći mir ne zato što nešto ne radite – već zato što stalno nešto pokušavate popraviti. Sebe. Svoj život. Svoje misli. Navike. Raspoloženje. Produktivnost. Tijelo.

Jer “rad na sebi” više nije opcija – postao je imperativ.

Kad osobni razvoj postane osobni pritisak

Ne, nije pogrešno htjeti rasti. Niti je loše raditi na sebi kad to dolazi iz znatiželje, ljubavi ili unutarnje potrebe.
Ali kad “rad na sebi” postane projekt bez kraja, kad ste svaki dan nedovoljno osviješteni, produktivni, zdravi, organizirani ili pozitivni, onda možda nije riječ o rastu.
Možda je riječ o iscrpljenosti maskiranoj u motivaciju. I možda upravo taj rad na sebi, koji bi trebao rezultirati nečim pozitivnim, remeti vaš unutarnji mir.

Kako to izgleda u stvarnosti?

• Kupujete još jednu knjigu za samopomoć, ali nikad ne stignete završiti prethodnu
• Meditirate jer “se to mora”, ne jer vas to smiruje
• Pišete zahvalnosti svaki dan, ali ih više ni ne osjećate
• Osjećate grižnju savjesti kad radite – i kad ne radite
• U tišini se ne znate odmoriti – samo planirati sljedeće poboljšanje

U tom vrtlogu “postani bolji”, izgubili smo dozvolu da budemo dovoljni već sada.

Vi niste projekt

Možda se ova rečenica čini radikalna, ali ne zaboravite:
Vi niste projekt. Niste produkt. Niste radna verzija sebe koja treba “update”.

Vi ste stvarna osoba. Sa zbunjujućim i ‘neurednim’ mislima, danima bez energije i danima s puno energije, običnim životom, trenucima dosade i trenucima uzbuđenja. I to nije mana. To je ljudskost.

Istina koju rijetko čujemo:

U nekim će slučajevima najveći napredak biti u tome da prestanemo napredovati.
Da sjednemo u tišini, ne zato da meditiramo – već da samo budemo na miru sa svojim mislima.
Bez uputa. Bez aplikacija. Bez izazova.

Da dozvolimo sebi dan bez lekcije, bez učenja, bez self-help podcasta.
Jer i to je život. I to je dovoljno.

Što ako umjesto “radim na sebi” kažete:

• Danas neću ništa popravljati.
• Danas nisam loša verzija sebe – samo mirnija.
• Danas ne moram ništa “dostići” da bih bio/bila vrijedan/na.

Život ne traži stalno poboljšanje. Traži prisutnost.

Znate li kada ste zadnji put nešto radili bez cilja da to poboljšate?

Možda ste kao dijete crtali bez da razmišljate kako to “izgleda”.
Ili pjevali, iako ne “znate pjevati”.
Ili ležali na podu, bez da to zovete “vježba opuštanja”.

To nije bilo gubljenje vremena. To je bio život.

Dopušteno vam je stati.

Dopušteno vam je ne imati plan.
Dopušteno vam je ne raditi “na sebi” svaki dan.

Jer ne morate zaslužiti da budete u miru sa sobom.
Ne morate zavrijediti odmoran um.
I ne morate stalno rasti da biste imali pravo – postojati.

Izvori:

Metode rada na sebi: mogu li vam štetiti?

Radiš na sebi ili protiv sebe?

Rad na sebi vs. rad po sebi

https://www.psychologytoday.com/us/blog/emotional-fitness/201807/are-you-working-too-hard-on-yourself

The Problem with Constant Self-Improvement